SIVO DOBA LJUBAVI I RATA Bilo je to neko čudnovato vreme, puno nerealnih poroka ljudi, priroda je nedokučivo osećala taj nesklad. Sve je bilo izmešano poput mleka i kaka'a ni crno ni belo, već nešto između toga. Čak ni sivilo nije pravi opis, ipak u svemu tome postojalo je neko svetlo, svetlost ljubavi rođene u tami. Šetali su pokraj umorne reke, koja...
Да сам мајка волела бих на Косову децу да изродим, јуначком епском песмом задојим, у Грачаници да их крстим, у Дечанима први пут причестим, за успаванку да им Видовдан појим, а кад порасту да им монашке мантије...
Након девет година, а још тако свежа. Хвала, Лаки!
Нећете веровати, има овде још понекога ко се не да омађијати шареним сликама са малих и великих екрана. Нећете веровати, има још овде понекога коме су књиге душевна храна. Нећете веровати, међу хипнотисаним...
Учи се да опрашташ. Моли се за оне који вређају, Побеђуј зло зрацима доброте, Придружи се без колебања онима који опраштају Док гори звезда Голготе. Учи се да опрашташ кад ти је душа увређена И срце личи на чашу...
Кружећ и кружећ у све ширем луку Соко не чује више соколара. Све се разлива; средиште попушта; Пуко безвлашће преплављује свет, Куља крвомутна плима, на све стране Обред невиности дави се у њој; Најбољи ни у шта не...
Константин Кавафи ОЧЕКУЈУЋИ ВАРВАРЕ -Шта ћемо овде на агори окупљени? Треба данас варвари да стигну. -Зашто у сенату влада такав неред? Што сенатори већају а не доносе законе? Зато што ће варвари данас стићи....
Pre dva dana, u ponedeljak,
mediji su objavili da je roman Danice Vukićević "Unutrašnje more"
dobio NIN-ovu nagradu, i ja odmah sutradan požurim da kupim nagrađenu knjigu.
Obigram desetak knjižara u centru Beograda, prodavci, a još više prodavačice,
belo me gledaju kao da sam im tražio kamen sa meseca. I onda, šta ću, opsujem
onako po srpski...
Свашта
умем.
Стварно
умем.
Само
– себе не разумем.
Ја
чувао, људи, овце
тамо
негде на крај света,
мојој
деци кајмак смета,
лук
им смета...
Све
им смета
Ја
до школе пешачио...
– Danas je na tebe red, mili – reče Ivana, pokupivši sudove od
ručka i spustivši ih u sudoperu.
– Ako ti tako kažeš – uzvratio sam i odgegao se do kuhinje da
pristavim kafu. Kako se nikad ne zabroji, zavrteo sam glavom.
Potom smo, kao i obično, zauzeli svako svoju beržeru, dva najdragocenija
komada nameštaja...
Prvog jula moja Medena je poranila, kupila kartu, ušla u voz i
zbrisala na more. Bez mene. Šta ću joj ja tamo, rekla je, samo da joj budem teret.
Ide tamo da rinta, a ne u provod. Lako je meni, završio sam višu poslovnu, imam
i ujaka u opštinskom veću, zaposliće me u komunalnom ili u inspekciji čim se ukaže
prvo slobodno mesto, a ona sa...
Kad se navikneš na vožnju autom, vožnja autobusom čini ti se
kao povratak u davno zaboravljenu civilizaciju, mudrovao sam dok je kolega
Boban dremao na sedištu do mene. Išli smo na službeni put u Šabac.
Boban Glišić bio je desetak godina mlađi od mene, proletos
uzeo četrdesetu; sitne građe, proćelav, lenonke na šiljatom nosu;...
Pravim iste greške,
dopuštam ljudima
da uđu u moj život olako
pa idem nekim putem
misleći da je sreća,
a onda se spotaknem
dok mi duša treperi –
ponavljam se i ćutim...
Ali,
moje misli su kao uzburkano more,
vrela krv ih vrti
i iznova budi...
Opijen lažnim emocijama...
Кога првпат пред триесет и пет години ја прочитав „Ана Каренина“, бев опседнат од книгата и
оттогаш наваму ја прочитав четири пати. Бев прилично млад и мислев дека ова е
љубовна приказна. Но, сега сфаќам...
Jedne avgustovske večeri poznati glumac, Mile
Skakavac, sedeo je sa dvojicom kolega u Maderi. Sedeo i šljokao, prisećajući se
ne tako davnih vremena, s početka karijere, kada je bio slavljen i hvaljen, a sad
se svakim danom sve više primicao sudbini zvezde na zalasku. Prirodna stvar, posle nekog vremena morao je da
poseti nus prostorije. Kada ga
je...
Пре
неки дан позвао сам у кабинет гувернанту моје деце, Јулију Васиљевну. Требало
је да јој платим.
−
Седите, Јулија Васиљевна! – рекох јој. – Дајте да се обрачунамо. Вама је новац,
сигурно, потребан, а Ви...
Велики
Боже Истине и Правде,
Који
ме диже из гнуснога кала,
У
крви огањ, у руци мач даде,
И
рече: "Пркоси вихорима зала!"
Боже,
који си у простор бескрајни
Дао
ми свијет, који не зна нико,...
Кад
продајемо кућу,
како
да знамо колико она вреди?
У
плочицама, у арматури, у греди.
У
слепим зидовима где отац оседи,
кад
продајемо кућу, шта заправо у њој вреди?
Онај
лежај у соби, где још видим...
– Glupo je to što radiš, gospodine
književniče. Napravićeš sebi nepopravljivu štetu.
– A šta ja to radim, zapitam se. – Kako šta radiš? Smucaš se okolo
i lelečeš, te nisi dovoljno uvažen od književne kritike, te nisi dovoljno
hvaljen od čitalačke publike, te postao si žrtva intriga i...
Предраг
Богдановић ЦИ (1944-2021) Предраг
Богдановић ЦИ, песник, новинар, књижевник, културни делатник, учесник
студентских протеста, политички дисидент, дугогодишњи секретар Удружења
књижевника Србије...
Ona stoji
na uglu ulice koja deli Studentski grad od ostatka sveta, čudno zamišlјena, mlada
i anđeoski lepa. On, kao
kobac koji je ugledao plen, skoro joj pritrčava i započinje razgovor. – Čekaš
nekoga? – Ne,
ne čekam. Stojim onako. – Ja
sam Alef, kralј ovdašnji, a ti si verovatno ona nova o kojoj svi pričaju? –...
Najbolje priče još nisu
napisane, najbolji romani još nisu objavljeni, rečeno je na jednoj književoj
večeri kojoj sam nedavno prisustvovao. Tom prilikom i Markesa je neko pomenuo,
i ja se stresoh istog trena; naime, onomad sa pročitao obiman tekst o Gabijevim
mukama i peripetijama oko objavljivanja one genijalne sage o Buendijama i njegovom
mitskom Makondu, nakon čega...
Neko veruje u sudbinu, neko u svoju životnu misiju, a neko u Božiji plan.
Pisci, obično, veruju u svoj talenat. Za grofa Tolstoja, recimo, kažu da je,
osim što je bio veliki pisac, bio i veliki vernik, ali, ako je verovati kazivanju
njegovih prijatelja i biografa, ipak je napustio ovaj svet ne izmirivši svoje
račune sa Bogom. Gorostasu iz Jasne Poljane ne samo da nije...
Ako bi me neko, recimo neki radaznali klinja iz
komšiluka, zaustavio u prakiću dok šetam psa i upitao me da li znam šta je to
memorija, odgovorio bih mu: Pametno pitanje, mališa, takav će biti i moj odgovor.
M emorija ti je jedno nimalo simpatično,
nepredvidivo i do zla boga ćudljivo stvorenje (stanuje u nama, šegači se na naš
račun i...
Једног
врелог летњег поподнева удари лисицу сунчаницa, због чега се она силно
разгневи, те оде да се пожали медведу и каже му шта ће да уради.
–
Видиш ли ону ливаду? – показа му. – Е ту ћу језеро да...